Prostorni program zviježđa
Prostorni program zviježđa

PROSTORNI PLAN GOLIJE RASPARVA 2005 IVANJICA (Svibanj 2024)

PROSTORNI PLAN GOLIJE RASPARVA 2005 IVANJICA (Svibanj 2024)
Anonim

Program konstelacije otkazao je američki program zrakoplovnih svemirskih letova koji je planiran kao nasljednik programa šatla. Njezini najraniji letovi planirani su za prijevoz astronauta do Međunarodne svemirske stanice (ISS) početkom 2015. Međutim, misije na Mjesec do 2020. i na Mars nakon toga bile su glavni fokus zviježđa.

U siječnju 2004. pres. George W. Bush pozvao je Nacionalnu upravu za zrakoplovstvo i svemir (NASA) da obnovi misije na Mjesec, a zatim započne misije na Mars. Ključni je zahtjev bio da se ovaj novi program financira povlačenjem svemirskog šatla 2010. godine nakon dovršetka ISS-a. Novi program, nazvan Constellation nakon prvog broda američke mornarice, sadržavao bi lansirna vozila, posadu i svemirsku letjelicu.

Razmatrane su brojne mogućnosti za nove lansirne rakete, uključujući prilagodbe postojećih raketa Delta IV ili Atlas V, prije nego što je odlučeno iskoristiti tehnologiju svemirskog šatla za stvaranje dva nova lansirna vozila. U lipnju 2006. NASA je imenovala nove lansirne kuće Ares, po grčkom kolegi rimskog boga Marsa. Ares sam dizajniran za prijevoz posade, a veći Ares V bio je dizajniran za prijevoz težih tereta poput lunarne zemlje.

U kolovozu, posada, svemirska letjelica, koja je u početku nazvana Crew Exploration Vehicle, dobila je ime Orion, po zviježđu. Orion bi bio promjera 5 metara (16 stopa) i imao bi lansirnu masu od 22.700 kg (50.000 funti). Sastojao bi se od stožastog modula posade i cilindričnog servisnog modula, a bio bi u mogućnosti provesti šest mjeseci usidren na ISS. Modul posade imao bi zapreminu od 20 kubika (700 kubičnih metara), od čega bi polovina bila useljiva. Dizajniran je za nošenje četveročlane posade. (Prvobitno je Orion osmišljen da preveze šest ljudi na ISS i četvero na Mjesec, ali kako bi uštedio novac u dizajniranju Oriona, NASA se odlučila usredotočiti na model s četiri osobe i Orion sa šest osoba ostaviti kao mogućnost za kasnije u programu Constellation.) Servisni modul bio bi smješten glavni pogonski sustav, sustav za kontrolu položaja i kisik i voda za modul posade. Cjelokupna konfiguracija podsjećala je na svemirsku letjelicu Apollo, no servisni modul crpio bi snagu iz solarnih panela koji se mogu instalirati, a ne gorivnih ćelija. Prototip Orion isporučen je NASA-i krajem 2007. Prvi i jedini testni let Aresa koji sam započeo 28. listopada 2009., a prvo lansiranje s posadom prvotno je trebalo biti usmjereno na ISS 2015. godine.

U prosincu 2007. NASA je lunarnom zemljom proglasila Altair, po najsjajnijoj zvijezdi zviježđa Aquila. Aquila je latinska riječ za Orao, koja je ujedno bila i ime prve posade svemirske letjelice koja je sletjela na Mjesec, lunarni modul Apolona 11. Altair bi bio dvostupanjski svemirski brod (silazna etapa i stupanj uspona) i sletio bi četiri astronauta na Mjesec. Njegova lansirna masa bila bi 37.800 kg (83.300 funti).

Za misiju na Mjesec, posada Ares V prvo bi lansirala, noseći Altair u Zemljinu orbitu. Ares koji bih tada pokrenuo s Orionom, koji bi imao veze s Altairovom fazom uspona. Druga faza Ares V bila bi kraljevska da pošalju Altaira i Oriona na Mjesec, nakon čega bi se pristali svemirski brod povukao iz potrošene faze. Glavni motor servisnog modula usporio bi Altair i Orion kako bi mogli ući u lunarnu orbitu. Četveročlana posada prebacila bi se u Altair i sletjela na Mjesec. Na ranim misijama površinska ekspedicija trajala bi tjedan dana. Stupanj spuštanja Altair poslužio bi kao pokretačka platforma za uspon koji bi se u Ornarovoj luci vratio u lunarnu orbitu. Posada bi se zatim prebacila u Orion, nakon čega bi se etapa uspona trebala razbiti. Glavni motor servisnog modula upotrijebio bi se za napuštanje lunarne orbite. Neposredno prije nego što je svemirska letjelica ponovno ušla u Zemljinu atmosferu, servisni modul bio bi isključen. Kapsula bi tada odbacila svoj bazalni toplinski štit i rasporedila svoja tri padobrana. Uobičajeni način povratka bio bi na kopnu u Sjedinjenim Državama, ali ako je potrebno, kapsula bi se mogla srušiti na moru.

U svibnju 2009. uprava pres. Barack Obama najavio je da će pregledati program zviježđa kako bi utvrdio da li bi on bio najbolja opcija za američki svemirski let nakon završetka programa svemirskog šatla. U listopadu 2009. godine revizorski odbor objavio je da je, s obzirom na značajan porast NASA-inog proračuna, raspored programa Constellation nerealni, s tim da se prvi let Ares I vjerojatno dogodio između 2017. i 2019. U veljači 2010. Obamina administracija otkazala je program Constellation. u korist komercijalnih letova do ISS-a i istraživanja o smanjenju troškova posade u svemiru.

Međutim, u travnju 2010. Obama je najavio da će se raditi na kapiji Orion, ali kao vozilu namijenjenom isključivo astronautima u hitnim slučajevima koji mogu pobjeći od ISS-a. Orion je 2013. godine ugrađen u Misiju za preusmjeravanje asteroida u kojoj će početkom 2020-ih sonda izvući gromad s površine asteroida i dovesti ga u lunarnu orbitu, gdje bi ga astronauti na brodu Orion-svemirske letjelice mogli proučavati. Orion je imao prvi test leta 5. prosinca 2014. godine u kojem je kapsula koju je lansirala raketa Delta IV Heavy napravila dvije orbite. Misija za preusmjeravanje asteroida otkazana je 2017. Orionov razvoj se ipak nastavio, a iste godine Orion je postao dio Artemis, posade programa istraživanja lunarne luke koju je predložila administracija Donalda Trumpa.