Varšavski geto, ustanak poljske povijesti

Ustanak u Varšavskom getu, otpor poljskih Židova pod nacističkom okupacijom 1943. deportacijama iz Varšave u logor istrebljenja Treblinke. Pobuna je započela 19. travnja 1943., a srušena je četiri tjedna kasnije, 16. svibnja.

Događaji iz Drugog svjetskog rata

keyboard_arrow_left

uništenje

1933. - 1945

Bitka za Atlantik

3. rujna 1939. - 8. svibnja 1945

Evakuacija Dunkirka

26. svibnja 1940. - 4. lipnja 1940

Bitka za Britaniju

Lipanj 1940. - travanj 1941

Kampanje Sjeverne Afrike

Lipanj 1940. - 13. svibnja 1943. godine

Vichy France

Srpanj 1940. - rujan 1944. godine

Blic

7. rujna 1940. - 11. svibnja 1941. godine

Operacija Barbarossa

22. lipnja 1941. godine

Opsada Lenjingrada

8. rujna 1941. - 27. siječnja 1944. godine

Napad na Pearl Harbor

7. prosinca 1941. godine

Bitka na otoku Wake

8. prosinca 1941. - 23. prosinca 1941. godine

Pacifički rat

8. prosinca 1941. - 2. rujna 1945

Ožujak smrti Bataana

9. travnja 1942

Bitka na Midwayu

3. lipnja 1942. - 6. lipnja 1942. godine

Kokoda track kampanja

Srpanj 1942 - siječanj 1943

Bitka kod Guadalcanala

Kolovoz 1942 - veljača 1943

Bitka za Staljingrad

22. kolovoza 1942. - 2. veljače 1943. godine

Ustanak u Varšavskom getu

19. travnja 1943. - 16. svibnja 1943. godine

Normandijski masakri

Lipnja 1944. godine

Normandska invazija

6. lipnja 1944. - 9. srpnja 1944. godine

Varšavski ustanak

1. kolovoza 1944. - 2. listopada 1944. godine

Kravni proboj

5. kolovoza 1944. godine

Bitka kod zaljeva Leyte

23. listopada 1944. - 26. listopada 1944. godine

Bitka za ispupčenje

16. prosinca 1944. - 16. siječnja 1945. godine

Konferencija Jalta

4. veljače 1945. - 11. veljače 1945

Bitka kod Koridorda

16. veljače 1945. - 2. ožujka 1945

Bitka kod Iwo Jime

19. veljače 1945. - 26. ožujka 1945

Bombardiranje Tokija

9. ožujka 1945. - 10. ožujka 1945

Bitka za dvorac Itter

5. svibnja 1945

keyboard_arrow_right

Kao dio "konačnog rješenja" Adolfa Hitlera za oslobađanje Europe od Židova, nacisti su uspostavili gete na područjima pod njemačkom kontrolom kako bi ogradili Židove dok ih oni ne bi mogli pogubiti. Varšavski geto, isprva zatvoren bodljikavom žicom, ali kasnije zidom od cigle visok 10 metara i dužine 18 km, sastojao se od starog židovskog kvarta Varšave. Nacisti su protjerali Židove iz okolnih područja u ovu četvrt dok je do ljeta 1942. godine gotovo 500.000 njih živjelo u granicama od 840 hektara (340 hektara); mnogi uopće nisu imali smještaj, a oni koji su to bili prepuni su s oko devet ljudi po sobi. Glad i bolesti (posebno tifus) ubijaju tisuće svakog mjeseca.

Od 22. srpnja 1942. započeto je premještanje u logor smrti na Treblinki brzinom većom od 5000 Židova dnevno. Između jula i rujna 1942. nacisti su iz Varšave u Treblinku poslali oko 265.000 Židova. U getu je ostalo samo oko 55.000. Kako su se deportacije nastavile, očaj je ustupio mjesto odlučnosti da se odupre. Novoformirana skupina, Židovska borbena organizacija (Żydowska Organizacja Bojowa; ŻOB), polako je preuzela učinkovitu kontrolu nad getom.

9. siječnja 1943. Heinrich Himmler, šef SS-a (nacističkog paravojnog korpusa) posjetio je varšavski geto. Naredio je deportaciju još 8.000 Židova. Siječanjske deportacije iznenadile su Židove, a stanovnici geta mislili su da je kraj došao. Koristeći mnoga skrovišta koja su stvorili od travnja, Židovi se nisu prijavili po narudžbi. Otpor je krenuo u akciju. Židovski borci mogli su brzo udariti, a zatim pobjeći preko krovova. Njemačke trupe su se s druge strane kretale oprezno i ​​ne bi se spuštale u podrume. Kada su njemački napori za deportaciju završili u roku od nekoliko dana, Židovi su to protumačili kao pobjedu. Od tada je otpor vladao u getu. Otpor je učvrstio skrovišta i ojačao borbene jedinice u pripremi za sljedeću bitku. Kao što se prisjetio jedan leaderOB vođa,

Vidjeli smo sebe kao židovsko podzemlje čija je sudbina bila tragična, prva koja se borila. Došao je naš sat bez ikakvog nade ili spasenja.

Nakon što su se povukli, Nijemci su suspendirali deportacije do 19. travnja, kada je Himmler pokrenuo posebnu operaciju čišćenja geta u čast rođendana Adolfa Hitlera, 20. travnja. 19. travnja bio je i prvi dan Pashe, židovskih svetih dana koji su slavili slobodu iz ropstva u Egipat. Prije zore 2.000 vojnika SS-a i njemačke vojske krenulo je u to područje tenkovima, artiljerijom brze paljbe i prikolicama municije. Dok se većina preostalih Židova skrivala u bunkerima, unaprijed dogovorom, ŻOB i nekoliko neovisnih skupina židovskih gerilaca, u svih 1.500 jakih, otvorili su vatru svojim raznolikim oružjem - pištoljima, nekoliko pušaka, jednom mitraljezom i domaćim bombama - uništavajući nekoliko tenkova, ubijajući njemačke trupe i držeći pojačanja pokušavajući ući u geto. Nijemci su se u večernjim satima povukli. Sljedećeg dana borbe su se nastavile i stradale žrtve. Nijemci su koristili plin, policijske pse i vatrene oružje u pokušaju da istjeraju Židove iz svojih bunkera, danju ostavivši grad pod velikim dimom. Trećeg dana Nemci su taktiku pomaknuli. Više nisu ulazili u geto u velikim skupinama, već su ga lutali u malim bendovima. Tada su donijeli odluku da spaljuju cijeli geto.

Nijemci su planirali likvidirati geto u tri dana. Židovi su se zadržali gotovo mjesec dana. Borci otpora uspjeli su se sakriti u kanalizaciji, iako su ih Nijemci prvo pokušali potopiti, a zatim izbaciti dimnim bombama. Tek 8. svibnja nacisti su uspjeli zauzeti bunker sa sjedištem ŻOB. Civili koji su se tamo skrivali predali su se, ali mnogi od preživjelih ghtersOB-ovih boraca oduzeli su svoje živote kako ne bi bili živi zarobljeni; tako je umro Mordecai Anielewicz, karizmatični mladi zapovjednik podzemne vojske. Jednostrana bitka nastavila se do 16. svibnja, postajući sporadična jer je židovska municija iscrpljivala. Ukupni podaci o žrtvama ustanka nisu sigurni, ali Nijemci su tijekom 28 dana vjerojatno izgubili nekoliko stotina vojnika koji su im trebali ubiti ili deportirati više od 40.000 Židova. General bojnik SS-a Jürgen Stroop nadzirao je državni udar: dinamiciju Velike sinagoge u Varšavi. Nakon toga napisao je svoje izvješće: "Varšavski geto više nema."

• 

• 

Ustanak u Varšavskom getu nije bio ništa drugo do revolucija u židovskoj povijesti. Židovi su oružanom silom odolijevali nacistima. Značaj i simbolička rezonanca ustanka prevazišla su one koji su se borili i umrli. Kao što je Anielewicz napisao svom kolegi Yitzhaku Zuckermanu,

Sada mi se ostvario životni san: židovska samoodbrana u getu je sada ostvarena činjenica.

Bio sam svjedok veličanstvene, herojske borbe židovskih boraca.

Neki su aspekti Varšavskog ustanka bili zajednički svim ustanicima u getu. Otpor je došao na kraju, kada su napuštene sve nade za opstanak i kada je izgubljeno povjerenje u vodstvo nacistički Judenrätea („židovskih vijeća“). Više od 300.000 umrlo je u logorima za istrebljenje; željeznički vagoni bili su na stanici. Borci su znali da će sigurno izgubiti. Nije više bilo izbora između života i smrti, ali na čast jevrejskom narodu bila je u pitanju. Odlučili su umrijeti u borbi i nanositi žrtve neprijatelju.

Židovski borci suočili su se s nadmoćno nadmoćnijim silama. Čak i ako su podcijenjeni s obzirom na njihove gubitke, njemačke brojke izviještene nakon bitke odražavaju neusklađenost. Od zarobljenih Židova Nijemci su ustrijelili 7.000 i prevezli 7.000 u logor smrti na Treblinki, 15.000 u Majdanek, a ostatak u logore za prisilni rad. Nijemci su zarobili 9 pušaka, 59 pištolja i nekoliko stotina granata, eksploziva i mina. Među Nijemcima i njihovim suradnicima iskazani su gubici 16 mrtvih i 85 ranjenih.