Sadržaj:
Iva Žegura: Rod, spol, orijentacija i identitet (Svibanj 2024)
Transrodnost, izraz koji samo primjenjuju osobe čiji rodni identitet varira od onog koji se tradicionalno povezuje s njihovim prividnim biološkim spolom pri rođenju. U izvornom i užem smislu, transrodne osobe odnosile su se na muškarce i žene koji se rodno identificiraju kao ženke i mužjaci. U kasnijem i širem smislu došlo se do označavanja osoba čiji rodni identitet uključuje ponašanja i crte tradicionalno povezane s suprotnim spolom. Transrodne osobe mogu stoga uključivati transseksualce, transrodne osobe (u jednoj upotrebi izraza, osobe koje se rodno poistovjećuju sa suprotnim spolom, ali koje se odluče da ne podvrgnu operaciji preinačenja spola ili hormonskim tretmanima), i androgine (biološki ili psihološki androgine osobe), među ostalim skupinama. U širem smislu, transrodna osoba je usko povezana s novijim pojmom genderqueer, koji se samo primjenjuju od osoba koje su ili transrodne ili koje nemaju spol, trećeg (ni muškog ni ženskog) roda ili spola koji se mijenja.
Dijelom zbog toga što ne postoji općeprihvaćena definicija transrodnih (različiti istraživači koriste izraz na različite načine), neizvjesno je koliko ima transrodnih osoba. Procjene u Sjedinjenim Državama na temelju široke definicije korištene u ovom članku varirale su od manje od 1 posto do više od 3 posto stanovništva u ranom 21. stoljeću.
Seks, spol i seksualna orijentacija
Pojam transrodnih pretpostavlja temeljne razlike između pojmova spola, spola i seksualne orijentacije (vidi ljudsko seksualno ponašanje). Dok je seks biološka kategorija, spol se odnosi na skup osobina i ponašanja koja se tradicionalno povezuju s određenim spolom. Osoba koja je transrodna doživljava i izražava razdvajanje između spola i roda. Nasuprot tome, seksualna orijentacija definira se prema spolu ili spolu u koji je osoba seksualno, emocionalno ili romantično privlačna. Raširena je, ali pogrešna pretpostavka, da su transrodne osobe nužno homoseksualne (tj. Privlače ih pripadnici spola koji su im dodijeljeni po rođenju). Iako su neki homoseksualni, drugi su heteroseksualni ili biseksualni ili se ne poistovjećuju s bilo kojom posebnom seksualnom orijentacijom.
Teoretska pozadina
Razne teorije spola predložene su kao objašnjenja iskustva transrodnih osoba. Pored pojmova spola i roda, za takve teorije posebno su važni pojmovi rodnog identiteta i rodnog izražavanja. Rodni identitet odnosi se na samo-identifikaciju osobe kao muškarca ili žene ili kao nešto između ili izvan tih kategorija. Izraz spola odnosi se na ponašanje kroz koje se izražava rodni identitet - npr. Upotrebom određenih zamjenica ili nošenjem određene vrste odjeće ili s određenom frizurom. Dok rodni identitet nije nešto što drugi mogu vidjeti, rodno izražavanje je javno vidljivo.
Glavne teorije roda su esencijalizam, socijalni konstrukcionizam i performativnost. Esencijalisti stavljaju naglasak na biološke karakteristike, tvrdeći da je rodni identitet osobe fiksiran pri rođenju, odgovara li biološkom spolu ili ne. Stoga se esencijalizam protivi mišljenju da je rodni identitet u potpunosti društveno konstruiran - tj. Proizvod društvenih ili društvenih utjecaja. Prema mišljenju esencijalista, središnji je slučaj kojem je potrebno objašnjenje slučaj osoba koje navode da su uvijek (koliko se sjećaju) osjećale da pripadaju spolu suprotnom onom koji im je dodijeljen po rođenju. Takva su iskustva tipična za transseksualce, koji osjećaju potrebu da promijene spol kako bi odgovarali rodnom identitetu za koji osjećaju da su oduvijek imali.
Društveni konstrukcionizam, kao što pojam sugerira, gledište je da je rod društveno konstruiran. Da je spol društveno konstruiran, pokazuju građevinisti, činjenica da su se osobine i ponašanja tradicionalno povezana s muškim ili ženskim spolom tijekom vremena mijenjala u različitim kulturama, što ne bi bilo slučaj da je spol urođen. Važno je napomenuti da esencijalizam i socijalni konstruktivizam, kao što su teorije definirane u ovom članku, nisu nužno nedosljedne, u mjeri u kojoj imaju za cilj objasniti različite (iako očito povezane) stvari: ona se tiče pretpostavljenog biološkog podrijetla rodnog identiteta (jedno se identificira kao muško ili žensko, drugo navodno socijalno ili društveno podrijetlo roda (osobine i ponašanja koja čine muško ili žensko). Sasvim je moguće da je prvo urođeno, a drugo u velikoj mjeri, ako ne i potpuno naučeno, u širokom smislu umetanja.
Što se tiče seksa, neki društveni konstruktivisti tvrde da ga ni biološki ne daju, već ga izriču medicinski profesionalci čija je uloga da novorođenčad postave jednu ili drugu kategoriju po rođenju. Istaknuti branitelj tog stava je američka filozofka Judith Butler, poznata i kao programerka performativne teorije roda.
Proširenje društvenog konstruktivizma je performativna teorija ili performativnost koja drži da je rod "performans" koji ljudi poduzimaju svakodnevno, pa makar i samo nesvjesno. Rod posebno nije izraz temeljne suštine ili prirode, bilo da se temelji na spolu ili na rodnom identitetu. To je radnja niza djela čije neprestano ponavljanje stvara iluziju postojanja temeljne prirode. Prema Butleru, rod je "performativno sastavljen onim" izrazima "za koje se govori da su njegovi rezultati."
